Nova Medicina

Zvijezda vodilja terapije: kodovi našeg mozga

Prvo da se osvrnem na moguće kritike religioznih poletnika koji će, vjerovatno, da kažu da se ja ravnam prema čovjeku, a ne prema božjem zakonu, šta god da pojedini vjerski pravci pod ovim zakonom podrazumijevaju. Ovo je samo upola tačno. Čovjek kao božje stvorenje ima svoje mjesto unutar čitavog božjeg kosmosa. Ovo mjesto mu je dodjeljeno na osnovu kodova njegovog mozga.

Svaka životinjica razumije kodove svog mozga, koji su kod nje postavljeni slično kao i kod čovjeka. Nijedan lav ne ubija više plijena nego što mu je potrebno da se zasiti. Za razliku od njega, čovjek pronalazi atomsku bombu pored ostalih oruzja za masovno uništenje i već može kompletnu zemaljsku kuglu, teoretski više puta, da razori. Dakle, u kodu izvjesnih ljudi ili naroda mora da se nešto dogodilo, mora da je razoreno nešto zbog čega su uzeli ovaj paranoidno-megalomanski potpuno protivprirodni način zvota, koji se naziva civilizacijom, a koji nije predviđen kodovima našeg mozga, nego predstavlja iskakanje iz kolosijeka.

Takođe, ovdje više nije moguće sjediti na dvije stolice, s jedne strane živjeti u skladu sa civilizacijom, a s druge strane bio-logično u skladu sa kodovima našeg mozga.

Kako treba terapirati jednog djeda koji je dobio DHS jer su ga u skladu sa civilizacijom strpali u starački dom, gdje on, prema kodovima svog mozga, uopšte ne pripada. Društvo očekuje da će on ovdje da se "prilagodi". Dakle, mi bi morali pokušati da mu riješimo konflikt protiv njegovih kodova, što je vrlo problematično, da ne kažem protivprirodno. Sigurno je da postoje prinude i konstelacije gdje se rješenje konflikta u skladu s kodovima ne može realizovati. Ali to sa samim principom nema nikakve veze. Put do jedne nove svijesti o ponašanju u skladu s ovim kodovima, biće dugačak.

Veliki svjetski revolucionari i reformatori većinom polaze od toga da su svi ljudi isti i samo treba imati optimalan sistem da bi se njima moglo optimalno društveno dirigovati. Ovo je bilo pogrešno. U kodove našeg mozga spada takođe familija i okolina, koja je u skladu s ovim kodovima. Jednostavno, ne može imati smisla posmatranje čovjeka kao pojedinačne individue jer to unaprijed programira konflikte sa našim vlastitim kodom.

Smisao i svrha ovog pretresa bi bili da vi više ne pitate kako izgleda sasvim konkretno terapija raka. Pametni harizmatični ljekar će bez daljnjeg razumjeti šta ja ovim hoću da kažem. Pitajte majku kako liječi brigu svog djeteta i ona će u momentu odgovoriti da ne zna. Ali do sada joj je uvijek polazilo za rukom da svoje dijete utješi i oraspoloži.

Kad bi pokušao da vam gurnem u ruku šeme, što bi bilo besmisleno, onda bi površni ili slijepi medicinari dobili nove teškoće, jer pacijent ne ostaje da stoji u bezvazdušnom prostoru, on misli, osjeća i nadalje se sve u njemu kreće. Kako rekoh, nema vremena za kovanje dugačkih terapijskih planova. Već samo kriminalističko njušenje pacijentovog konflikta, o kome on do tad nije ni sa kim mogao da priča, pokreće kamen na kotrljanje. Dolazi ponovo vrijeme velikih pravih ljekara, obdarenih milošću poznavanja ljudskog bića, kojih je nekad bilo i koji su u tzv. modernoj medicini gurnuti u pozadinu, nasuprot "maherima", medicinskim inženjerima koji zahtijevaju da im se glupost još pozlati.

Još jedan praktičan recept mogu da vam dam: ne gurajte pacijenta nikad u paniku, jer on od tog može da umre. Sa Novom medicinom i onako ne mora da ima paniku. On veoma dobro može da razumije šta se tu dešava ili mora da se desi. Skoro svi pacijenti (95% i više) prebole svoje oboljenje raka ako izbjegnu paniku. Mnogi pacijenti će ponovo, jednom, doživjeti novi konflikt i novi rak. Ovo je sasvim normalno i upravo ovo je život. Ali ovo uopšte nije tako loše ako čovjek ima pametnog ljekara, koji na to normalno gleda.

Čvrste šeme su zabranjene. One nisu u skladu sa različitim psihičkim situacijama i konstelacijama. Što je za nekog kanarinac, za drugoga je vjerovatno njegov dvorac. Oba konflikta su od iste važnosti i vrijednosti i samo glupak to ne vidi. A savjetovati glupog kako da čini pametne stvari je ćorav posao.

I kako ne mogu da postavim čvrsta pravila kako se kod jednog pacijenta treba psihoterapeutski postupati, još manje mogu da postavim čvrsta pravila kako se treba odnositi prema rođacima i prijateljima pacijenta ili njegovom šefu, radnim kolegama itd. da bi i oni sarađivali. Ovo ostaje prepušteno umijeću ljekara i njegovom istančanom osjećaju. Vi ćete u ovom području doživjeti mnoge neuspjehe, kao što sam ih doživio i sam. I često rodbina i pacijentovi najblizi uopšte nisu zainteresovani da stric, djever ili otac ostanu u životu, jer se time pitanje nasljedstva još više razvlači. Pametnima ne pričam ništa novo. Jednostavno, postoje granice terapijskih mogućnosti.