Kraći tekst i linkovi

Link do teksta

Gvozdeno pravilo raka

Prvi biološki prirodni zakon Nove medicine

Gvozdeno pravilo raka je zakonitost do koje se došlo empirijski i koja je do sada potvrđena na 30.000 slučajeva koje sam pregledao.

Gvozdeno pravilo raka je jedan predeterminisan sistem tri korelirajuće funkcije, pri čemu je moguće izračunati dvije ostale ukoliko je jedna poznata.

Gvozdeno pravilo raka glasi:

I Kriterijum

Svaki rak ili ekvivalent raku - "oboljenje" (sad shvaćeno kao dio naročitog biološkog prirodnog programa koji ima smisao) nastaje sa DHS-om, što znači jednim najtežim, akutno-dramatičnim i izolativnim konfliktnim, šokantnim doživljajem, istovremeno na sva tri nivoa:

  1. psiha
  2. mozak
  3. organ

II Kriterijum

Sadržaj konflikta određuje u momentu DHS-a kako lokalizaciju Hamerovog žarišta u mozgu, tako i lokalizaciju raka ili ekvivalenta raku na organu.

III Kriterijum

Tok konflikta odgovara jednom određenom toku promjena kod Hamerovog žarišta u mozgu i jednom tačno određenom toku raka ili ekvivalenta raka - naročitog programa na organu.

Otkriće gvozdenog pravila raka počelo je smrću moga sina. On je 18.08.1978. u cik zore smrtno pogođen od italijanskog prestolonasljednika, pred ostrvom Kavalo (Cavallo) u Sredozemnom moru kod Korzike. Gotovo četiri mjeseca nakon toga, 7. decembra 1978, u Univerzitetskoj klinici u Hajdelbergu, on je, u veoma strašnim okolnostima, umro na mojim rukama.
Tada sam obolio od raka testisa, tačnije rečeno od intersticijalnog teratokarcinoma desnog testisa. Ja sam se tada protivio savjetima profesora iz Tibingena koji su smatrali da bi otekli testis trebalo operisati. Već tada sam imao smjelu pretpostavku da je doživljaj smrti moga sina izazvao kod mene nešto na tjelesnom nivou, jer prije ovog nikad nisam ozbiljno bolovao. Prema histološkom nalazu, radilo se navodno o intersticijalnom teratokarcinomu testisa. Nakon ozdravljenja, riješio sam da se posvetim ovoj mojoj pretpostavci čim se za to ukaže prilika. Ona se pojavila 1981, kad sam počeo da radim na jednoj klinici za rak kao šef internističkog odjeljenja.
Na početku 1981, kad je gvozdeno pravilo raka tek otkriveno, činilo se da ono važi samo za ginekološke vrste raka, ali se ubrzo ispostavilo da ono može da se primijeni na sve vrste raka. Konačno sam mogao konstatovati da su sve tzv. "bolesti" u stvari ili rak ili ekvivalenti raku, što znači nešto slično kao rak. Stoga je bilo logično da bi gvozdeno pravilo raka moralo da nade svoju primjenu u svim bolestima tzv. medicine. Kako je ovo pravilo važece za ukupnu medicinu moglo bi se s pravom zvati gvozdeno pravilo čitave medicine.

Prvi kriterijum gvozdenog pravila raka

Prvi kriterijum opisuje uslove pod kojima dolazi do jednog biološkog konflikta, pri tom se jasno ograđuje od tzv. psiholoških ili psihičkih konflikata. Psihički konflikti su hronični, dugotrajni problemi, odnosno konflikti kod kojih se ima uvijek nešto vremena da bi se čovjek pripremio i zauzeo stav. Ovo vrijeme ne mora da bude dugo i ponekad traje samo nekoliko sekundi. Sa psihičkim konfliktima i problemima obične vrste na koje se možemo kratko prije toga naštimati, mi ljudi izlazimo na kraj čak kad su u pitanju i gomile ovakvih problema.

Sasvim suprotno od ovoga stoji stvar sa biološkim konfliktom kod ljudi i sisara, za koji se pretpostavlja da ima sličan tok kod svih drugih životinja, pa čak i biljaka.

Biološki konflikt je težak, akutno dramatični i izolativni konfliktni šok, koji nas zatekne potpuno nepripremljene u raskoraku "na pogrešnoj nozi". Ja sam imao pacijenata kojima su pomrle tri ili čak četiri osobe iz porodičnog kruga za koje su oni bili prilično vezani. Kod jedne pacijentkinje bilo je to naročito upečatljivo: poslednji od četvoro preminulih rođaka, jedan ujak, imao je naročito lijepu, staru, drvenu škrinju koju je on pacijentkinji navodno nekad obećao, a koju je naslijedila po testamentu sestra ove pacijentkinje. Ovo je pacijentkinju zateklo neočekivano "na pogrešnoj nozi", jer je ona čvrsto računala s tim da je škrinja njena i već je za nju bila odabrala počasno mjesto u dnevnoj sobi. Ovo je u njoj izazvalo neprobavljivu sekiraciju i to je imponovalo kao da je u mislima duhovne zalogaje već bila progutala, a poslije je misaono morala ponovo da ih vrati. Ona je obolila od karcinoma pankreasa. A mi ćemo kasnije moći da vidimo da ni karcinom pankreasa nije nezgoda, nego biološki proces sa smislom. Biološki smisao sastoji se u tome da pankreas luči pojačano probavne sokove da bi zalogaj (škrinja) ipak možda mogao da bude probavljen.

Psihološki gledano, smrt svakog od ovih rođaka morala bi da bude značajnija od ovakvog doživljaja, ali to nije bio slučaj. Jer za svakog od njih se unaprijed znalo, ma koliko tužno zvucalo, da se više ništa ne dâ učiniti. Rodbina je bila propisno oplakana. Bio je to psihološki konflikt gubitka, ali ne i biološki konflikt. Činjenica da nije naslijedila obećanu škrinju pogodila je pacijentkinju kao grom iz vedra neba. Ovo je prouzrokovalo jedan biološki konflikt i karcinom na pankreasu.

Psiholozi su uvijek tragali za konfliktima koji su psihološki izgledali važni, za latentnim konfliktima koji su se dugo izgradivali i poticali iz djetinjstva ili mladosti, a koji tipično nisu mogli biti kauzalno pronađeni nakon smrti jednog od članova porodice. Oni su pravili uvijek isti propust, ispuštajući da u obzir uzmu momenat "neočekivanosti". Zato su sve njihove statistike prema psihosomatskim kriterijumima izgledale besmislene, jer oni nisu nikad naučili da razmišljaju biološki.

Bitno je, pored ovog, da se shvati da jedan te isti doživljaj (npr. udes) ne mora kod svakog čovjeka da napravi isti konflikt, i ne mora uopšte da prouzrokuje jedan DHS. Doživjeti jedan biološki konflikt predstavlja nešto izrazito individualno, i odlučuje samo ono što pacijent sam o tom ispriča.

Definicija pojma konflikt u gvozdenom pravilu raka -ERK

Jedan konflikt mora biti tako definisan da može imati u principu podjednaku važnost za sva živa bića. Ja definišem riječ konflikt pojmovno kao "biološki konflikt". Jedan univerzitetski profesor psihijatrije, kako je već navedeno, biva upitan od strane sudije kako bi on npr. svojim jezikom definisao seksualni konflikt koji dr Hamer pronalazi u problematičnom događaju kad supruga zatekne svog muža "in flagranti" i pri tom oboli od jednog takvog "Hamerovog žarišta" iznad lijevog uva. Odgovor: "Ja bih to nazvao narcisoidnom povrijeđenošću." Moje protivpitanje: "Da li biste mojoj kerusi odobrili isti kvalitet definicije psihičkog konflikta?" Nema odgovora.

Upravo u ovom grmu leži zec: naše definicije konflikata su u etabliranoj medicini bile konstantno u prvoj liniji religiozno-filozofske, psihoanalitičke i dogmatske.

Za mene ne postoje dogme koje nauku smiju da guraju u okvire. Ako se ustanovi da ljudi i životinje oboljevaju od istog tipa konflikata, i pri tom se na područjima psihe, mozga i organa mogu posmatrati iste promjene i procesi, onda se zaključci, zakonitosti i pravila moraju ravnati prema činjenicama, a ne obrnuto.

Znači, konflikt u sistemu shvatanja Nove medicine treba razumjeti kao biološki, pri čemu shvatanja tzv. psihoanalize o "konfliktnoj konstelaciji" koja je decenijama nadogradivana treba ostaviti po strani. Ovaj biološki konflikt, koji prilikom DHS-a udari poput groma, kako čovjeka tako životinju, i prouzrokuje Hamerovo žarište u mozgu i uvede jedan naročiti program za čitav organizam, konstelacija je jedne sekunde. Naravno da kompletna ličnost biva uvučena u jedan biološki konflikt. Ali ovo u većini slučajeva nije odlučujuće. Strašna svađa sa svekrvom oko djece kod jedne jedine riječi ide u DHS: "Ti, svinjo!". U ovoj sekundi je sadržaj konflikta definisan u razumijevanju pacijentkinje.

Ona npr. oboljeva od konflikta markiranja revira, sa Hamerovim žarištem (HH) desno periinzularno, a na nivou organa od ulkusnog karcinoma mokraćnog mjehura. Od ovog momenta cijela svađa se kreće po ovoj "šini konfliktnog sadržaja". Svekrva je takođe mogla reći: "Ti, paničarko!". Onda bi pacijentkinja mogla da zadobije konflikt poljuljanog samopouzdanja, poljuljane vjere u sopstvenu vrijednost, tako da bi se daljnja svađa, prema izjavi pacijentkinje, vrtila oko njene samovrijednosti, odnosno da li je ona stvarno paničarka ili ne. Bila bi to jedna sasvim druga "sina konfliktnog sadržaja".

Biološki konflikt se odlučuje u sekundi DHS-a, što znači da se u ovoj sekundi odlučuje o sadržaju konflikta, odnosno na kojoj "šini" će proteći daljnji biološki konflikt. Jedna žena koja svog muža uhvati "na djelu" ne mora bezuslovno da doživi konflikt. Ona će oboliti samo u slučaju ako je sa situacijom konfrontirana neočekivano u jednom ili više smislova. Čak i ako do DHS-a dođe, postoji čitav niz mogućnosti za sadržaj konflikata:

Prva mogućnost:

Pacijentkinja osjeća prilikom DHS situaciju kao seksualni biološki konflikt u smislu "neće biti oplođena". Cerebralno će u ovom slučaju dobiti HH lijevo periinzularno, a na nivou organa karcinom grlića materice (ako je dešnjakinja), i uz to još ulceracije koronarnih vena srca.

Druga mogućnost:

Pacijentkinja vjerovatno i sama ima ljubavnika i ne voli više svog muža. U momentu DHS-a, ona situaciju osjeća kao uvredu i ljudsku izdaju, jer je muž blamira pred svim komšijama. Ona u momentu DHS-a oboljeva od jednog opšteljudskog partner-konflikta, cerebralno HH u lijevoj polovini malog mozga, na nivou organa rak desne dojke (ako je dešnjakinja).

Treća mogućnost:

Pacijentkinja, u momentu DHS-a, osjeća mladu i lijepu ljubavnicu svog muža kao povod za pad sopstvene vrijednosti u smislu "ona mu može pružiti ono što ja više ne mogu". Pacijentkinja u ovom slučaju oboljeva od konflikta gubitka osjećanja za sopstvenu vrijednost, HH u okcipitalnom dijelu srži velikog mozga, sa rakom kostiju područja karlice.

Četvrta mogućnost:

Pacijentkinja je možda u postklimakteričnom periodu i reaguje muški, tako da cijelu situaciju može da osjeti kao konflikte područja revira sa HH desno periinzularno, jedan koronarni ulkus-karcinom, intrabronhijalni karcinom ili ako se radi o konfliktu markiranja revira sa atributom "kakva svinjarija" onda karcinom mokraćnog mjehura (ako je dešnjakinja).

Peta mogućnost:

Čest bi bio svakako i karcinom ovarijuma, kao " ružan polugenitalni", i konflikt gubitka sa HH u paramedijalno-okcipitalnom području.

Ovdje vidimo da jedan te isti proces ili situacija nisu u stvari jednaki. Samo osjećanje pacijenta u momentima DHS-a odlučuje o konfliktnom aspektu situacije, a time i o "šini" na kojoj daljnji biološki proces protiče.

Ovi odnosi takođe vode "ad absurdum" i redovno ignorantne prijedloge tzv. "prospektivnih studija". "Nekonvertibilnost" nekog sistema nije slabost nauke, nego ona automatski proizilazi iz činjenice da je neizvodljivo da jedan istraživač može unaprijed sa sigurnošću da tvrdi u kom pravcu ili na kojoj "šini" će pacijent doživjeti jedan prospektivno zamišljeni konflikt. Čak su i sami najbliži članovi familije često zaprepašteni ako se upuste u istraživanje npr. koji konflikt je mogao da izazove kod pacijenta dijagnosticirani rak.

(Želim na ovom mjestu da čitaocu skrenem pažnju da se ne dâ zbuniti opisom lokalizacija HH. Naravno da je laicima teško da ovo sebi do u detalje predstave. Međutim, radi se prije svega o tome da se kasnije nauči služenje uz pomoć registra tabele konflikata "psiha-mozak-organ").

Oni često kažu: "To može da bude samo ovo ili ono". Ako se zatim postavi pitanje pacijentu, pred članovima porodice, on obično kaže: "Ne, to me uopšte nije dotaklo". Tako da ono što je stvarno izazvalo DHS i konflikt, u početku sve zaprepasti. Kasnije, kad stvar bude shvaćena, često kažu: "Da, naravno, to je moralo biti tako". Jedan upečatljiv primjer za ovako nešto predstavlja slučaj pacijenta koji je ležao na univerzitetskoj klinici i koga sam posjecivao u njegovoj bolesničkoj sobi. On je imao akutni srčani infarkt. Dakle, on je morao zadobiti revir konflikt sa DHS-om. Pitanje je šta je bio taj revir-konflikt. Kad sam ga, u prisustvu odjeljenskog ljekara, upitao kad i kakav revir konflikt je imao, dobio sam odrečan odgovor. On je uspjesan vlasnik restorana koji su posjecivali najviđeniji ljudi cijelog sela, ima dvoje zdrave djece, dobru ženu, nema novčanih problema, sve je u redu, tako da ne može biti govora o revir-konfliktu. Onda sam ga pitao kad je dobio na težini. Odgovor: prije 6 sedmica. Prema EKG-u ocijenio sam da infarkt nije mogao biti naročito težak. Računao sam da je prije 6 sedmica moglo doći do konfliktolize, a sam konflikt mogao je da traje najviše 3-4 mjeseca. Onda sam mu rekao: "Prije otprilike 6 mjeseci moralo se dogoditi nešto za vas jako loše, što vam je priredilo mnogo besanih noći, a prije 6 do 8 sedmica stvar je morala biti završena". "Tja, gospodine doktore, kad vi tako kažete, ali ja ne mogu da zamislim da od tako nečeg može da se dobije srčani infarkt."

Ispostavilo se slijedeće. Pacijent je imao veliku kuću za ptice sa egzotičnim primjercima, na koju je bio veoma ponosan. Svi njegovi gosti i prijatelji su joj se divili. On nije škrtario, tako da su veoma rijetki primjerci bili unutra. Svakoga jutra prije doručka obilazio bi i gledao svoje ptice, bilo ih je u međuvremenu oko trideset. Jednoga jutra, kao i obično, on dođe i u momentu ostane bez daha, sve ptice, osim jedne male, nestale su . "Lopovi", bila je njegova prva pomisao koja je i obilježila njegov DHS. Lopovi su provalili u moj revir. Dosle su komšije, kompletan ptičiji dom je pažljivo pregledan dok se nije ustanovilo da je ispod njega prokopana sasvim mala rupa. Jedan iskusni seljak reče samo jednu riječ: "Lasice!" Od tog momenta imao je pacijent samo još jednu jedinu misao u glavi: uhvatiti lasice! Poslije nekoliko neuspjeha, pošlo mu je za rukom da ih uhvati u klopku. Tek tad je mogao da se posveti popravci ptičje kuće, i to tako da se više ne dozvoli mogućnost pristupa lasicama, i da kupi nove ptice. Nakon tri i po mjeseca bilo je sve u redu i konflikt je definitivno riješen. Razmišljajući kasnije, mogao je da se sjeti da je u fazi aktivnosti konflikta bio toliko ponosan na to što je izgubio par kilograma, ali od prije šest sedmica on je sve te kilograme nadoknadio i još dobio preko toga.

Odjeljenski ljekar se čudio tokom cijelog našeg razgovora. Sad je ustao i rekao: "Gospodine Hamer, ja sam potpuno poražen. Vjerovatno mi ovdje radimo sve prilično naopako. U svakom slučaju me je vaša demonstracija impresionirala".

Staviše i pacijent reče: "Sad kad razmišljam, poslije našeg razgovora, postaje mi jasno da u stvari ništa gore ne bi moglo da me pogodi kao to da mi neko dirne u ptice."

Sa psihoanalizom i konfliktom u dosadašnjem psihološkom smislu ovo nema nikakve veze. Kod biološkog konflikta ne radi se o tome da li konflikt kasnije, kad je već odavno sve u redu, izgleda značajan. Jer tada, u momentu nastanka DHS-a, pacijent je to tako doživio i to je bilo odlučujuće, a poslije toga je konflikt razvio svoju sopstvenu dinamiku. Neko je provalio u revir pacijenta, pa ne igra ulogu što je to bila samo mala lasica. Pacijent je mogao odmah da počne sa renoviranjem svoje ptičje kuće, ali kako narod kaže "on nije imao mira". Tek kad je neutralisao protivnika, mogao je "u miru" da ponovo gradi svoj revir. I ovdje se osjeća formalna biološka dramatika ovog revir-konflikta.

Dirk-Hamer sindrom - DHS

Dirk-Hamerov sindrom je baza Nove medicine i okosnica cijele dijagnostike.
On je za mene uvijek ponovni doživljaj, iako sam to doživio desetine hiljada puta.

Znači, konflikti koji prouzrokuju rak nisu oni koji polagano počinju, nego je u pitanju uvijek šokantan neočekivani udar groma, koji ljude pogodi, prenerazi, onesposobi da progovore jednu jedinu riječ, paralizuje.

Torwart Gesetze

Ova sportska fotografija iz jednog lionskog časopisa, prikazuje golmana, uhvaćenog "na pogrešnoj nozi," koji pogođeno gleda za felsiranom loptom koja sasvim lagano uvire u lijevi ugao gola. On je očekivao loptu u drugom ćosku gola.

Sličnu konstelaciju, u prenesenom smislu, nalazimo u DHS-u, gdje kod šokantnog konflikta pacijent takođe biva uhvaćen "na pogrešnoj nozi". Jer, konfliktna situacija za koju bi se mogao pripremiti neće mu ni napraviti DHS. Isto kao što jedan golman može da izvede najfantastičnije parade i da izvuce loptu koja je skoro usla u gol, ako se ona kreće putanjom koju je on predvidio, tako i mi možemo da podnesemo mnogostruke konflikte, a da pri tom ne obolimo, ako smo imali prethodno vremena da zauzmemo stav.

Mi, ljudi, izgubili smo raniju vezu sa našom okolinom i odnos prema životinjama. Samo tako, bez učešća instinkta, i mogla je da nastane predstava o intelektualnim konfliktima, koji nemaju nikakve veze sa biološkim realitetom. Udaljili smo se predaleko od empirije i konstruisali slučajeve koji nemaju veze sa stvarnim čovjekovim doživljavanjem, u svakom slučaju nikakve veze sa nastajanjem bolesti.

Čovjek osjeća i doživljava stvarnost shodno arhaičnim biološkim regulacionim krugovima. On doživljava biološke konflikte upravo dok uobražava da razmišlja odvojeno od prirode.

U modernoj civilizaciji, koja se ne drži ni najosnovnijih bioloških formacija, mi ljudi dolazimo u strašnu dilemu. Slijedimo li obrasce ponašanja koje nam je priroda zadala, moramo uzeti u obzir sve vrste društvenih konsekvenci, koje bi nas ruinirale. S druge strane, ako slijedimo sve propise politicara, pravnika i crkve koji su većinom upereni protiv naših iskonskih kodova, onda u konflikt upadamo upravo predprogramirano. Različitim zakonima, ljudima se teoretski i može, po želji, prividno manipulisati, ali mi to grozno plaćamo. Prilagođavanje na različite uslove životne sredine postojalo je oduvjek i od tog živi evolucija prirode uopšte, ali ova evolucija (mutacije) traje obično više stotina hiljada godina. Međutim, ova činjenica nam ne pomaže u našoj dilemi ni sad ni za 100.000 godina.

Dirk-Hamerov sindrom (DHS) je najteži, akutno dramatični i izolativni doživljaj šoka jednog biološkog konflikta. On onda izaziva naročiti biološki program prirode (SBS) kao logičnu, osmišljenu reakciju na jedan udes ili slučaj nužde, na koji organizam u prvom naletu ne bi mogao da odreaguje. Dakle, u pitanju je šansa koju nam priroda daje.

  1. DHS nastaje kao neslućeni šokantni doživljaj jednog biološkog konflikta, praktično u jednoj sekundi.
  2. DHS određuje sadržaj konflikta, tačnije rečeno sadržaj biološkog konflikta. Po ovoj "šini" kreće se dalji konflikt.
  3. DHS određuje lokalizaciju Hamerovog žarišta (HH) u mozgu preko sadržaja biološkog konflikta.
  4. DHS određuje lokalizaciju raka na organu tako što određuje sadržaj biološkog konflikta i lokalizacju HH u mozgu.
  5. DHS i konfliktoliza (ako je do nje došlo) su dva najvažnija momenta svake anamneze biološkog konflikta. U svakom slučaju ne propustiti tačno pronalaženje DHS-a, takođe i u slučaju kad je konflikt riješen. Jer recidiv konflikta može biti izbjegnut samo ako je prvobitni DHS tačno poznat.
  6. Ne samo da DHS neizbježno mijenja vegetativni tonus prouzrokujući trajnu simpatikotoniju, nego on mijenja takođe i ličnost, što može veoma dobro da se vidi kod tzv. "visećeg konflikta".
  7. DHS prouzrokuje od prve sekunde jednu vrstu simpatikotonije u mozgu na mjestu HH. U ovu promjenu je, manje ili više, uvučen i cijeli mozak.
  8. DHS prouzrokuje od prve sekunde rak ili ekvivalent raka na organu. Rak na organu ima različite pojavne forme:
    1. snažno mitotičko bujanje ćelija kod pogođenosti organa unutrašnjeg klicinog lista (endoderm);
    2. srednji klicin list:
    3. mezoderm malog mozga - pravi rast bogat mitozama u toku aktiviteta konflikta;
    4. mezoderm velikog mozga (moždina) - u fazi aktivnosti konflikta prouzrokuje nekroze, dok u fazi ozdravljenja, osmišljeno ispunjavanje nekroza, što se naziva sarkomima;
    5. gubitak ćelija sa ulcerama kod raka organa ektoderma velikog mozga. Nema gubitka ćelija sa ispadom funkcije kod endokrinog sistema - hipofiza, stitna žlijezda, α i β ćelije ostrvaca pankreasa.
  9. Ako je DHS pokrenuo biološki konflikt koji je još aktivan i koji ima svoj HH u jednoj hemisferi velikog mozga i ako pri tom nastupi dalji DHS, koji svoj HH ima u suprotnoj hemisferi kore velikog mozga, onda se radi o šizofrenoj konstelaciji. Pacijent postaje akutno delirantan ili "van sebe" samo u slučaju da je jako akcentiran na lijevoj cerebralnoj, maničnoj strani i ima "agresivno-biomaničnu" konstelaciju. Konstelacija šizofrenije može da nastupi ako se jedan te isti DHS ponovi, "dupli DHS".
  10. Pod "duplim DHS" podrazumijevamo konflikt koji ima dvije strane. Npr., jedan revir konflikt sa gubitkom osjećanja za sopstvenu vrijednost (SWE-konflikt) ili majka-dijete konflikt brige sa istovremenim gubitkom osjećanja za sopstvenu vrijednost (npr. dijete kaže majci: "ti nisi nikakva majka").
  11. DHS je biološka šansa, koju individuum dobija od majke prirode da bi jedan ispad ponovo doveo u ravnotežu. Bez DHS-a, npr. jelen ne bi imao šansu da još jednom osvoji svoj revir. U momentu DHS-a, majka priroda već prebacuje na naročiti program, da bi otklonila smetnje u drugom naletu. DHS je startni pucanj za biološku šansu naročitog biološkog programa koji ima smisao (SBS).
  12. Ako jedan DHS ima, pored "osnovne šine", i "sporedne šine" (optički, akustični, mirisni, okusni i opažaji drugih čula u momentu DHS-a), koje mi nazivamo rak ili ekvivalent raka (npr. alergija), onda pacijent, doživljavajući ponovo samo jedan od ovih sporednih opažaja, može momentalno ponovo da doživi osnovne opažaje u kompletu i da mu se desi recidiv konflikta. Npr. svaki put kad jedan čovjek osjeti miris određenog losiona za brijanje koji koristi ljubavnik njegove žene, on mora da pomisli na njega i pri tom stalno dobija srčanu bol kao recidiv ondasnjeg revir konflikta sa anginom pektoris.

Drugi kriterijum gvozdenog pravila raka

Oboli li neki čovjek (životinja ili biljka) od DHS-a, znači najtežeg, akutno dramatičnog, izolativnog, konfliktno šokantnog doživljaja, onda njegova podsvjest asocira sadržaje DHS-om izazvanog konflikta u jedno od područja bioloških predstava. Takva područja su: područje odnosa majka-dijete, područje "revir", područje "voda", područje "strah u potiljku", područje samopoštovanja i sl.. U sekundi nastanka DHS-a, podsvjest je u stanju da tačno diferencira, tako da se nikad ne dešava da gubitak osjećaja za sopstvenu vrijednost u seksualnom području ("ti mlakonjo") dovede do osteolize vratnih prsljenova, nego uvijek do osteolize karlice i raka karlične kosti. Takođe, SWE-konflikt u području odnosa majka-dijete ("ti nisi nikakva majka") neće dati osteolizu karlice nego uvijek rak glave nadlaktične kosti lijevo (kod dešnjaka).Mi mislimo da mislimo, a u stvari je za nas razmišljano.

Svakom području bioloških predstava odgovara jedan relejni centar u mozgu, kojeg mi u slučaju oboljenja nazivamo Hamerovo žarište. Dakle, svako područje bioloških predstava ima svoj relejni centar.

U momentu DHS-a, iz Hamerovog žarišta šalju se specijalni kodovi u organ koji je dodijeljen ovom Hamerovom žarištu. Ovo slanje se dešava u dijelicu sekunde, tako da događaji na sva tri nivoa, psiha-mozak-organ, protiču praktično sinhrono. Većina pacijenata zna navesti vrijeme DHS-a u minutu, jer je njegov tok uvijek dramatičan. Obično kažu da su bili ukoceni od straha, izgubili moć govora, kao oduzeti, na smrt prestrašeni... Od momenta nastupa DHS se može vidjeti na CT-u mozga i to u vidu oštro iscrtanih koncentričnih prstenova, poput mete (aktivan HH). Istovremeno na organu koji pripada ovom HH nalazi se rak koji od ovog momenta počinje da raste, odnosno nekroza kod organa pod upravom velikog mozga.

U trenutku nastanka DHS, sve je predprogramirano. U skladu sa sadržajem biološkog konflikta jedan unaprijed tačno određen areal mozga (HH) biva prebačen na novi program. U istoj sekundi počinju na organu promjene, koje se zahvaljujući iskustvu mogu predskazati, a koje su u tabeli psiha-mozak-organ egzaktno navedene. Radi se o ćelijskom umnožavanju, gubitku ćelija ili promjeni funkcije (kod tzv. ekvivalenata raka).

Da određen areal mozga biva prebačen na novi program, rekao sam zbog toga jer DHS u stvari predstavlja "samo" postupak prebacivanja na jedan naročit program ili na program za nuždu da bi organizam mogao da izidje na kraj sa nepredviđenom situacijom. Strogo uzevši, bolesti, u onom smislu u kojem smo ih učili na fakultetu, ne postoje. Mi smo ih uvijek dovodili u vezu sa greškama majke prirode, smatrali da je hipotetički imuni sistem (zamišljen kao odbrambena armija našeg organizma) oslabljen ili slomljen. Ipak, majka priroda ne pravi greške. Bolesti daju privid greške, ali one imaju svoj smisao.

Treći kriterijum gvozdenog pravila raka

Treći kriterijum zagovara sinhrono proticanje cijelog tzv. oboljenja, uključujući i fazu ozdravljenja na sva tri nivoa. Ovaj sinhronicitet je tačno definisan:


Design by Bili
copyright