Nova Medicina

Zbog čega je nemoguće postojanje metastaza

Dragi čitaoce, kako ste saznali u prošlom poglavlju, rak i svako tzv. oboljenje uopšte, odnosno naročiti program prirode jesu ekstremno zakonito dešavanje.

Na osnovu promjena na tri nivoa, Nova medicina se može za kratko vrijeme dokazati i shvatiti. Osim toga, tri nivoa liferuju jedan predeterminiran sistem gdje, ako je poznat jedan nivo (npr. psihički nivo biološkog konflikta), onda se mogu donijeti zaključci o oba preostala nivoa.

O striktnoj pravilnosti procesa na sva tri nivoa i reproducibilnosti Nove medicine može se reći sljedeće:

Postoje tri nivoa (psiha, mozak, organ) na kojima događaji protiču sinhrono i postoje dvije faze bolesti (ukoliko je konflikt riješen), a uz to faza normaliteta koja prethodi fazi aktivnog konflikta i na kraju faza renormalizacije na kraju vagotone faze riješenog konflikta. Ne da samo imamo po četiri faze na svakom od tri nivoa, nego dodatno imamo još 3 markantne tačke (DHS, CL i epileptoidnu krizu) na svakom od tri nivoa. Dakle, u pitanju je 21 kriterijum koji pojedinačno možemo ispitati prema 5 bioloških prirodnih zakona.

Ali kako 5 bioloških prirodnih zakona sadrže zajedno najmanje 6 kriterijuma, uključujući histološke, cerebralno-topografske, organsko-topografske, konflikt-korelativne i mikrobiološke kriterijume, dolazimo do tog da u svakom pojedinačnom slučaju, koji pažljivo ispitujemo na sva tri nivoa, moramo to učiniti u smislu 126 činjenica, koje se mogu tačno ustanoviti.. Da samo jedan slučaj pokaze slučajno svih 126 fakata, već je astronomski nevjerovatno.

Ako jedan pacijent ima samo dva oboljenja, koja protiču djelimično paralelno ili sukcesivno, onda se reproducibilne činjenice adiraju na 252. Sama vjerovatnoća se potencira na astronomske vrijednosti.

Kao izričito važan kriterijum se uračunava i to da je lokalizacija Hamerovih žarišta u mozgu predestinirana. Ovo znači da je jedan od mogućih više stotina releja u mozgu već unaprijed utvrđen. Ovaj relej, koji je u slučaju oboljenja Hamerovo žarište, mora pokazati formaciju koja tačno pripada odgovarajucoj fazi. Vjerovatnoća za samo jedan jedini slučaj je već astronomski velika. Pacijenti najčešće imaju više karcinoma ili paraliza, dijabetes ili slično, a za svako pojedino oboljenje moraju ponovo biti ispunjeni svi kriterijumi.

Uz ovo još dolazi, u skladu sa ontogenetski uslovljenim sistemom tumora i tumorskih ekvivalenata, sve ono što se tiče oboljenja a uslovljeno je evolutivnom komponentom, kao što je histološka formacija, lokalizacija releja u mozgu i naročiti biološki smisao svakog biološkog programa ponaosob.

Kako u Novoj medicini nije ništa bez smisla, nego sve ima svoj puni smisao, tako vjerska akrobatika oficijelne medicine sa podivljalim zloćudnim ćelijama raka, koje nekontrolisano rastu i obrazuju kćerke-izrasline, tzv. metastaze, djeluje blago rečeno avanturistički.

Oficijelna doktrina na temu metastaze, kako je poznato, kaže da se ćelije porijeklom od jednog primarnog tumora (o njegovom stvarnom uzroku se nagađa - od pušenja, ishrane, kancerogena, virusa do gena i nasljednih faktora) raseljavaju, odnosno bivaju rasijane putem krvi ili limfe u udaljene krajeve organizma, gdje u nekom novom organu prave nove metastaze.

Nameću se neka pitanja na koja odgovore vjerovatno već sami možete da date, dragi čitaoci.

• 1. pitanje: Jedini put u tijelu koji vodi od centra ka periferiji su arterije. Govori se o "hematogenom rasijanju", odnosno metastaziranju primarnog tumora putem krvi. Ipak, nijednom istraživaču nije pošlo za rukom da pronađe ijednu ćeliju raka u arterijskoj krvi, uprkos hiljadama pokušaja.
• 2. pitanje: Svi patolozi priznaju da u principu uvijek na istom mjestu tijela nastaje ista vrsta raka. Tako su npr. ovalna plućna žarišta (kod konflikta smrtnog straha) histološki gledano uvijek adeno-karcinomi. Niko ovakav primarni tumor ne može histološki da razlikuje od ovakvog sekundarnog tumora, odnosno metastaze. Ako je to tako, onda bi ćelije raka (nikad viđene u arterijskoj krvi) morale da budu toliko pametne da u roku od nekoliko sekundi tačno znaju gdje su dospjele i da u zavisnosti od ovog mjesta uvijek obrazuju karcinom uobičajen za ovo tkivo. Npr. adeno-karcinom jetre, koji karfiolasto raste, odjednom napravi u kostima metastaze (što znači da se u kostima obrazuju rupe), da bi kasnije u plućima pravio kompaktna ovalna žarišta metastaza adenoidnog tipa??! Dakle, ne samo da moramo uzeti u obzir trostruku metamorfozu, nego i trostruko mijenjanje pripadnosti klicinom listu, pri tom i da ne govorim o "letećoj izmjeni" priključivanja ćelija na odgovarajuće releje u mozgu. Kratko rečeno, jedna svinja okoti tele, a tele ovcu. Kako ovo objašnjava školska medicina?
• 3. pitanje: Neurohistopatolozi se slazu da moždani živci i ćelije gangliona najkasnije nakon prva tri mjeseca života ne mogu više da se dijele. Glija ćelije, tzv. moždano vezivno tkivo čija je funkcija ishrane, potpore i obrazovanja ožiljaka, a ne nervna, može da se dijeli ukoliko obrazuje ožiljke kao ostalo vezivno tkivo u organizmu. Ako nervne ćelije ne mogu više da se dijele, šta su onda "moždani tumori" i "metastaze u mozgu"? Neurohistopatolozi se takođe slazu da se kod tzv. "tumora mozga" uvijek može vidjeti njegova histološka pripadnost. Posljedično je ipak uvijek na istom mjestu u principu ista vrsta moždanog tkiva. Takođe, i ako je u uslovima DHS-a sa ca-fazom to tkivo malo promijenjeno uvijek se tačno prepoznaje čemu ono pripada. Od prof. Pfitzera (vidi poglavlje 10) znamo da glijozni ožiljci, odnosno polimorfni gliomi "često pasu sa mnogo toga" (misli se na organske karcinome), odnosno da ćelije ovdje morfološki slično izgledaju. Već po definiciji "tumori mozga" ne mogu da postoje. Što se tiče "metastaza u mozgu" školska medicina dogmatski zagovara da jedna zloćudna metastatska ćelija npr. iz jajnika putem krvi (gdje nikad nije viđena) dospije u mozak, tu se učvrsti i obrazuje mali jajnik. Mali jajnici i testisi u mozgu - ima li ovo još ikakve veze sa prirodnim naukama?
• 4. pitanje: Ako se neki organ razdvoji od mozga (npr. ako se napravi preparat želuca), onda se na njemu ipak ne može izazvati rak ni sa stotinama navodnih kancerogena, pa čak ni ako se oni lokalno aplikuju u ogromnim koncentracijama. Kako ovo objasniti? Kod pacova kod kojih je navodno pokazano izazivanje karcinoma formaldehidom prema kojem pacovi pokazuju odbojnost, on je ušpricavan dnevno u noseve pacova u ogromnoj koncentraciji i to čitavu godinu. Zar ne dobijate ideju?
• 5. pitanje: Uopšte je poznato da od 100 pacijenata kod kojih je na dan dijagnoze raka uraden rentgenski snimak, 98% njih ne pokazuje "metastaze na plućima". Međutim, na ovaj dan pacijentu biva rečena i cijela prividna istina. Za većinu pacijenata je to, kako kažu, ogroman šok, odnosno DHS. Neki se od tog oporave jer imaju npr. podršku svojih bližnjih. Kod 30-40% slučajeva, nakon 3-4 sedmice nalazimo u školskoj medicini ovalna plućna žarišta. Dobijate li ideju? Kako školska medicina objašnjava ovaj upadljivi fenomen? Kod životinja se ne viđaju ovakve "metastaze ovalnih žarišta na plućima". Na jednom od mojih govora u Klagenfurtu, lokalni primarijus: "Doktor Hamer kaže: 'Životinjama je lako, one ne razumiju šta primarijusi govore (misli se na prognoze), zato i nemaju metastaze'". Moj odgovor: "Gospodine profesore, danas ste me prvi put precizno citirali. Čini se da ste na putu da razumijete Novu medicinu."